Prekogranična inicijativa za zaštitu i revitalizaciju biološke raznolikosti okoliša korištenjem autohtonih pasmina

Čovjek je kroz tisućljeća kultivirao zemljište s namjerom, da si osigura hranu. S obzirom na prirodne danosti, zemljišta je koristio za ispašu, košnju ili za uzgoj kultiviranih biljaka. S vremenom, taj se način (donedavno, kod nas sve do 70-tih godina prošloga stoljeća) ekstenzivne zemljoradnje ogledao u razvoju specifičnih životnih zajednica, uvjetovanih načinom poljoprivrednog korištenja zemljišta. Najekstenzivniji odnosno najodrživiji oblik zemljoradnje je ispaša te jednokosni travnjak (livada). Upravo ovi oblici poljoprivrednog korištenja zemljišta najrazšireniji su na području, koje obuhvaća predviđeni projekt. Razlog za to su tla na ovom području. Plitka i kamenita tla na vapnencima ili flišu, sa čestim ljetnim sušama, pogodna su za ekstenzivni uzgoj stoke. Suhi travnjaci, koji pokrivaju velika područja zaleđa Istre, Ćićarije i kršnog svijeta u Dinaridima tijekom stoljeća postali su dom brojnih biljnih i životinjskih vrsta. Dio tog prirodnog bogatstva i istovremeno uvjet njegovog nastanka i opstanka su tradicionalne, autohtone pasmine pašnih životinja, kao npr. istarsko govedo, istarska ovca, istarska koza i istarski magarac.

Nabrojane pasmine su se s vremenom prilagodile iznimno skromnim životnim uvjetima u toj pokrajini i postale njen neodvojivi dio. U fazi intenziviranja proizvodnje hrane i kasnije globalizacije svjetske ekonomije u 2. polovici proteklog stoljeća te su pasmine marginalizirane. Iz više dijelova ovog prostora su i nestale. Istarska koza vjerojatno iz cijelog areala nekadašnje rasprostranjenosti, istarsko govedo i istarski magarac iz slovenskog područja predviđenog u projektu.

Istarsko govedo, kao jedna od autohtonih pasmina goveda, dragocjena je kako za lokalnu tako i za svjetsku genetsku baštinu. Nastalo je u tisućljetnom međusobnom djelovanju izvorne populacije, prirode i čovjeka, odgovarajući prilagodbom genske konstitucije na izazove okoliša i proteklih vremena. Istarsko govedo je, bez genetske i ekonomske valorizacije, nestalo iz svog prirodnog okoliša. U osamdesetim godinama 20. stoljeća istarsko govedo bilo je na rubu opstanka. Saznanje, da prijeti opasnost trajnog gubitka istarskoga goveda, sa čime bi bio izgubljen dio prepoznavnatljivosti krajolika i genetska baština pasmine, potaknulo je stručnu i znanstvenu te širu javnost na aktivnosti za rješenje zaštite.

Istarska ovca autohtona je pasmina, u prošlosti razprostranjena na cijelom području projekta. U osamdesetim godinama 20. stoljeća na napuštene pašnjake počele su se naseljevati ovce iz središnjeg dijela Balkanskog poluotoka (Kosovo, Makedonija), koje su inače prilagođene na ovdašnje klimatske uvjete, ali ipak slabijih proizvodnih osobina.

Koza u Istri; S obzirom na simboliku (prisutnost koze u grbovima Istre) očito je, da je kozarstvo bilo bitni sastavni dio lokalnog stočarstva. Zakonskim mjerama Kraljevine Italije i kasnije Jugoslavije u 20. stoljeću gotovo u potpunosti uništena je populacija koza. Sve zbog pogrešnog stava, da koza uništava šume.

Projektno područje ugrožavaju s jedne strane djelatnosti koje preoblikuju krajolik (urbanizacija, intenzivna monokulturna poljoprivreda), a s druge strane napuštanje tradicionalnog, prostoru prilagođenog korištenja okoliša i tradicionalne poljoprivrede (ispaša, košnja, obrt i mala gospodarstva). Upravo to je uzrok smanjivanja populacija brojnih vrsta, koje su povezane s ekstenzivnim poljoprivrednim krajolikom. Zbog napuštanja tradicionalne ekstenzivne poljoprivrede promijenili su se životni uvjeti za sva živa bića u tim životnim zajednicama. Gubi se veliki broj biljnih i životinjskih vrsta, iznimka nije ni čovjek. Problem je toliko akutniji zbog niske razine osviještenosti lokalnog stanovništva i izletnika o značenju očuvanja autohtonih vrsta i biološke raznolikosti općenito.

Propadanje velikih površina suhih travnjaka i njihovo postupno pretvaranje u gustu i neprohodnu šikaru, te ekstremno povećanje opasnosti od požara golemih razmjera dovode do promjena u pristupu razmišljanju o zaštiti okoliša. Pristup po kojem je potrebno ukloniti svaki utjecaj ljudskih djelatnosti u okolišu doveo je prije do devastacije okoliša, nego do uspostave ravnoteže.

Specifičnost i bogatstvo tih životnih zajednica bili su razlogom, da su ova područja postala objektom zaštite prirodne baštine (Natura 2000, zaštićena područja). U želji spriječavanja negativnih procesa društvo je razvilo brojne načine potpore održivom stočarstvu.

Prekogranično područje, koje će biti uključeno u projekt, bilo je u prošlosti uvijek gospodarski i kulturno usko povezano. Slične prirodne danosti prekograničnog područja omogućavaju zajedničko i usklađeno planiranje i osiguravanje trajne vitalnosti ovog prostora preko zaštite prirodnih resursa, te poticanja oživljavanja tradicionalnih (istarskih) grana privređivanja. U predloženom projektu želimo kroz odgovarajuće modele održivog korištenja prostora zaustaviti negativne trendove (napuštanje poljoprivrede, zarastanje zemljišta, kao posljedica zaraštanja požari velikih razmjera, depopulacija udaljenijih krajeva, nestajanje biljnih i životinjskih vrsta,...). Pri tome proizlazimo iz tradicionalnih, provjerenih, održivih načina uzgoja stoke, koji su u ovom prostoru jedini prikladni. Kao što smo već naglasili, za uzgoj u skromnim uvjetima najprikladnije su na te uvjete već prilagođene tradicionalne, autohtone pasmine.

Projekt postavlja temelje za daljnju zaštitu bioraznolikosti u skladu sa nacionalnim i EU politikama. Jedan od zaključnih rezulatata projekta biti će Strategija o zajedničkom pristupu u zaštiti autohtonih pasmina koja će definirati u kojem pravcu bi se trebali ciljevi dalje postizati. Kako su ciljevi projekta jasno iskazani i u djelovanju institucija koje su uključene u partnerstvu daljne aktivnosti u tom pravcu zajamčene su. Kako projekt ima i cilj proširenja mreže institucija koje se bave projektnom problematikom smatra se da će trajnost dobiti još veću dimenziju te da će daljne aktivnosti biti zajamčene i zajedničkom političkom platformom.

Rezultati studije koju provode slovenski partneri utvrdit će zapreke koje onemogućavaju opstanak obiteljskih gospodarstava koji drže goveda, ovce, koze ili magarce na pašnjacima, odnosno koji kose pašnjake na geografskom području projekta, te predložiti mjere i aktivnosti koje je potrebno provoditi da bi se operativno spriječio daljnji pad broja životinja na području i površina pašnjaka koje se koriste. Te će se mjere ugraditi u zajedničke programe razvoja ruralnog prostora.

U nastavku projekta planira se zajednički uzgojni rad na izvornim pasminama, objedinjavanje uzgojnih programa što je zbog kritično malih populacija jedina mogućnost dugoročnijeg opstanka ovih pasmina. Zajednički stručni i znanstveni projekti u izgrađenoj infrastrukturi također su nužni za održanje pasmina.

Vraćanjem izvornih pasmina u prostor smanjuje se opasnost od neodgovorne poljoprivredno intenzivne proizvodnje, održava naslijeđeni krajobraz, te stvaraju osnove za proizvodnju hrane malih kapaciteta, okolišu pogodne, a istovremeno visokokvalitetne. Stvaraju se osnove da se ovakvom proizvodnjom hrane bave obitelji, da njihov utjecaj na tržištu bude zanemariv, s posljedičnom zaštitom okoliša. Umrežavanje projektnih partnera i njihovih suradnika u drugim programima, stvaranje temeljne infrastrukture omogućit će niz novih razvojnih programa, te programa zaštite.